недеља, 24. март 2013.

Podvarak

Da iskoristim još malo ovu zimu za jaku, masnu i pikantnu hranu.
Podvarak je u vrhu te liste. Ne pravim ga baš često, pre svega jer zahteva dosta vremena i prženja. 
Da.  Taman i upržen podvarak je ono jelo pod tim imenom, sve ostalo je... ne znam...kiseli kupus?

Podvarak zahteva dosta masnoće i dugo stojanje pored šporeta i veoma malo vode. Nije ga potrebno mnogo dinstati, pogotovu ne kuvati, već upržavati.

Meni je najbolji sa svinjskim mesom, može ćurećim, a podjednako je dobar i  sa dimljenim šaranom.






Količine su proizvoljne, a za ovaj poslednji koji sam napravila,  za dvoje (treći jede samo meso iz njega :)) i za tri dana, recimo potrebno je:
  • jedna veća glavica kupusa
  • jedan  srednji praziluk
  • 3 čena belog luka
  • mast 
  • sveža svinjska rebra
  • nekoliko svinjskih kremenadli
  • biber, lovorov list
  • 4 tanke šnite pančete ili mog omiljenog hercegovačkog špeka

Pored masnoće i dugog upržavanja kupusa on mora biti sitno iseckan, odnosno samleven na mašini za meso, kao što to radi moja mama ili u secku, kao što radim ja, brže mi je, a i na taj način je još sitniji.





Prvo meso spremim. Kremenadle izdinstam, svinjska rebarca ispečem u rerni, opcija roštilj (mada mogu bilo kako da se spreme), a pančetu kratko propržim i svu masnoću sačuvam za kupus. Meso jedva da posolim, jer je kupus već sam po sebi slan.

Naravno, probaćete povremeno, pogotovu pri kraju prženja da li vam ukus odgovara, pre svega da li je dovoljno slano, a po pravilu nikada so do sada nisam dodavala.
Ukoliko vam je kupus isuviše slan pre mlevenja, ne bi bilo loše da ga potopite malo u vodu i isperete kasnije u nekoliko, da bi se njegov višak soli uklonio. 
Ukoliko vam je kupus preslan kada ste ga već sasvim upržili na šporetu, onda pre nego što ga zapečete u rerni, dodajte 2-3 cela, sirova krompira  i ušuškajte ih u kupus, trebalo bi da pokupe višak soli.

Kada sam meso pripremila, naseckam praziluk i propržim ga, pa malo prodinstam i dodam prethodno samleven kupus, izgnječen beli luk,  sveže mleven biber i masnoću, mast ili onu koju ste sačuvali od pečenog mesa. Masnoća se dodaje postepeno, kašika po kašika. 
Pošto u početku ima dosta i tečnosti od kupusa,  mada dodam sasvim malo, možda oko 100 ml vode, na slabijoj temperaturi ostavim da se dobro  izdinsta i da sva tečnost ispari.
 A nakon toga kreće ozbiljan rad. :) 
Pojačate temeraturu, ne morate na najjače, zavisi od vašeg šporeta i uz skoro stalno mešanje upržiti kupus, kome se postepeno dodaje masnoća, a koji takođe postepeno tamni. Tada dodam i proprženu pančetu sa njenom masnoćom. Ona brzo nestane i stopi se sa kupusom, zato što su seckane kockice jako tanke (da ne očekujete neke komade), ali da lep šmek jelu.

Kada se dodaje masnoća? To ćete morati da radite po osećaju. Kiseli kupus  prosto "traži" masnoću i nekako brzo je upija. Postepeno u svakom slučaju da na kraju ne biste cedili višak iste. 

To sve ukupno traje oko 3 sata. :))) Da li je kupusu izvađena duša ili su vama otpale ruke mešajući i noge stojeći pored vrelog šporeta, ne znam, ali rezultat se apsolutno na kraju isplati.
Ostalo je još da se zapeče u rerni.




Znači došli smo do završne faze. U sudu koji vam najviše odgovara, lično volim zemljani, po dnu poređam kremenadle, pa kupus i odozgo rebarca, koja malo uvučem unutra i zapečem oko 25 min na 200C, zapravo sve dok gornji sloj kupusa ne potamni još malo.

I to je to. :)
Sitno samleven, sa dosta masnoće i upržen nekoliko sati... to je pravi podvarak.






A najviše volim da ga jedem sa maminom ljutenicom



5 коментара:

J e l e n a је рекао...

E da znaš da mi je tako drago da još neko sprema podvarak onako kako se nekada spremao, 3 sata. Imam ga u frižideru i sutra je na meniju doduše iz zamrzivača. Znaš kad je moja mama pitala koleginice nešto oko podvarka i sve su mahom odmahivale rukom i rekle, ma daj ko će da stoji pored šporeta 3 sata. Njihove majke su tako radile a sada svi odreda prave podvarak za 30 minuta i to mi nije jasno. Ni ja nisam uvek raspoložena za to ali ga toliko volim da mi nije teško. Sad se jede taj polu-presan podvarak koji mi dođe kad ga negd eprobam kao živ. Jedino što ga ja seckam na tanke tanke froncle. Nikad nisam čula da se melje, eto ima i toga. Ovo ti dođe kao svojevrstan zaboravljeni recept.

Anja је рекао...

Eto ja ga nikad nisam probala, kod nas sa zeljem ide uglavnom grah, kiseli se zelje ili se jede s krpicama ili u paradajz sosu. Ovo mi je novo makar sam čula za podvarak. A zimska jela uvijek volim :)

Olja је рекао...

Da, u pravu si, dođe kao zaboravljeni recept, jer najiskrenije van kuće retko sam ga jela ovakvog, bez da ikoga omalovažavam, zato se i šalim da je to zapravo kiseli kupus. Čak i kada sam bila dete... krupno sečen i skuvan. Ali žene mrzi, mrzelo ih je i ranije, a danas kada dođemo kući uveče sa posla, hrana na brzinu je naravno dobrodošla, ja sam prva pobornik iste. No, neke stvari ipak ne mogu na brzinu, jer onda to nije to... nije podvarak.
Baba je mlela kupus na mašini za meso, pa mama i valjda sam tako navikla, a svuda sam jela seckan, nažalost uglavnom krupno.
Leti volim da napravim od malo kiselog kupusa koji je ostao od zime i koga čuvam u zamrzivaču, naravno, dodam sitno seckan svež i spremim na isti način. Lakši je, a podjednako ukusan.

Olja је рекао...

Dobrar je Anja, jaka hrana, ali zimi nam takva i treba... doduše gotova je valja razmišljati i o lakšoj ishrani, da ne bih morala i o dijeti. :)

Gogy 11000 је рекао...

Hvala na odlicnom receptu.